kuṇḍalin

Kuṇḍalin1

adjective wearing earrings SN.iv.343; Ja.v.136; Ja.vi.478. su˚; Vv.73#1. Cp. Maṭṭha˚ Np Dhp-a.i.25; Pv.ii.5.

fr. kuṇḍala

Kuṇḍalin2

in kuṇḍalī-kata contorted Pv.ii.9#27. See kuṇalin and cp. Morris, J.P.T.S. 1893, 14.